Gospodarstvo

Gospodarske grane

Prirodni resursi

Rudna bogatstva nisu velika. Ugljenokopi i rudnici (boksit) zatvoreni su još u 1970-im i 1980-im godinama. Znatni su izvori nemetalnih minerala koji se koriste kao sirovina u građevinarstvu (šljunak, pijesak, lapor, građevni kamen). Hrvatska raspolaže vlastitim prirodnim energetskim izvorima, uključujući naftu i plin, a ponajprije obnovljivim izvorima energije vjetra, hidroenergije i solarne energije. Iz mora se crpe i prerađuju znatne količine soli (solane u Pagu i Stonu i Ninu).

Poljoprivreda, ribarstvo

U Hrvatskoj je ukupno 1,5 milijuna hektara iskoristivih poljoprivrednih površina, od kojih se obrađuje oko 0,9 milijuna, dok ostatak otpada na livade i pašnjake. Raznoliki tipovi klime, reljefa i tla omogućuju proizvodnju širokog asortimana poljoprivrednih proizvoda, od ratarskih i industrijskih usjeva do vinograda, kontinentalnoga i mediteranskoga voća i povrća. Ratarstvo pokriva domaće potrebe za žitaricama, uljaricama i šećerom te veći dio potreba za industrijskim biljem. Hrvatska je vinogradarska zemlja, a obuhvaćene su kontinentalne i mediteranske sorte grožđa, od kojih su neke autohtone. Vinogradi se prostiru na 21 000 hektara, a u 2021. proizvedeno je 765 000 hektolitara vina.

Vjetroturbine na brdu Trtar značajno su crpilište energije vjetra, koje grad Šibenik napaja električnom energijom.

Zbog svojega geografskog položaja, tla i klime Lika obiluje pašnjacima, uglavnom za uzgoj ovaca, kao na slici u dolini rijeke Like. Pašnjaci i livade u Hrvatskoj čine 36,6% ukupne poljoprivredne površine.

Kamenice u Malostonskom zaljevu među najkvalitetnijima su i najcjenjenijima u Europi.

Istarsko maslinovo ulje po svojim je svojstvima među najkvalitetnijima i najnagrađivanijima u svijetu. Hrvatska je 2019. proizvela 45 000 hektolitara maslinova ulja.

Stočarstvo je tradicionalno imalo veliku važnost, a razvijen je uzgoj goveda, svinja, peradi i ovaca. Svjetski su poznati i geografski zaštićeni proizvodi slavonski kulen, dalmatinski i istarski pršut te sir s otoka Paga.

Ribarstvo i prerada ribe najviše su vezani za priobalni i otočni dio zemlje. U 2021. ulovljeno je i uzgojeno 84 097 tona morske te 3970 tona slatkovodne ribe. U morskom ulovu prevladava plava riba (srdela, inćun), a približno jedna četvrtina otpada na bijelu ribu te školjkaše i druge mekušce. U slatkovodnom ribarstvu najviše se uzgajaju šaran, glavaš (tolstobik) i pastrva.

Više od 30 hrvatskih prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda zaštićeno je na razini EU-a oznakom izvornosti ili zemljopisnoga podrijetla, među ostalim slavonski kulen, dalmatinski i istarski pršut, dalmatinska panceta, paški sir, zagorski mlinci, poljički soparnik i neretvanska mandarina.

Industrija, energetika, graditeljstvo

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj zauzima značajno mjesto u ukupnoj proizvodnji. Ističu se prerađivačka, petrokemijska i metaloprerađivačka industrija. Pojedina poduzeća ugašena su u procesu tranzicije ili su stradala u ratu, a neka su se pak samo djelomično prilagodila svjetskim trendovima proizvodnje. Ponajviše se to odnosi na tvornice tekstilne, kožarske, metalne i drvne industrije te neka velika brodogradilišta. Značajna je proizvodnja i u građevinskom sektoru i energetici. Pojedine industrije i dalje ostvaruju pozitivne rezultate i sudjeluju u vanjskoj trgovini. Vrijednost prodaje industrijskih proizvoda u 2021. iznosila je 153,35 milijarde kuna (20,35 milijarda eura), od čega na izvoz otpada 64,13 milijarda kuna (8,51 milijarda eura). Prema ukupnomu prihodu vodeće su industrijske grane proizvodnja hrane, pića i duhana, a slijede kemijska i naftna industrija.

U izvozu je najzastupljenija prerađivačka industrija s udjelom od oko 81%. U 2021. najzastupljeniji je bio izvoz strojeva i prijevoznih sredstava (22%), prehrambenih proizvoda (9,5%), električne opreme (8%), gotovih metalnih proizvoda (8,0%), kemijskih proizvoda (6,9%), farmaceutskih proizvoda (6,6%), koksa i naftnih prerađevina (5,0%), drva i drvnih prerađevina (5,9%), metala (5,2%), odjeće (4,6%), proizvoda od gume i plastike (4,0%), mineralnih proizvoda (3,9%), računala i računalne opreme (3,7%), kože (2,8%), papira (2,3%), namještaja (1,8%), tekstila (1,2%), pića (1,1%), duhanskih proizvoda (1,0%).

Energetski sektor temelji se uglavnom na električnoj energiji, plinu i nafti. U 2021. ukupno je proizvedeno 15 040 GWh električne energije. Gotovo polovica proizvodnje (46,6%) dolazi iz hidroelektrana, a ostatak iz termoelektrana i ostalih izvora. Dio proizvodnje povremeno se izvozi. Proizvodnja prirodnoga plina i nafte nije dovoljna za domaće potrebe. Naftna polja u Slavoniji, Posavini (Moslavina) i Podravini zadovoljavaju 20–25% potreba, dok proizvodnja prirodnoga plina podmiruje oko 45% potreba.

Graditeljstvo je do nastupa recesije 2009. bilo jedno od najpropulzivnijih sektora, osobito u cestogradnji, stambenom i poslovnom graditeljstvu, no građevinski su projekti potom znatno smanjeni, da bi nakon izlaska iz recesije ponovo porasli.

Usluge, trgovina, promet

Cestovnu mrežu Hrvatske čini 26 960 km kategoriziranih cesta, od čega je 1417 km autocesta i poluautocesta. S obzirom na površinu zemlje i broj stanovnika, Hrvatska je po izgrađenim autocestama prva u jugoistočnoj Europi. Prva autocesta Zagreb–Karlovac puštena je u promet još 1972, no mreža autocesta posebice je upotpunjena potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih godina. Međunarodnim sustavom tzv. E-cesta obuhvaćeno je 2255 km hrvatskih cesta. Cestama se odvija većina prijevoza putnika i robe.

Ukupna duljina željezničkih pruga iznosi 2617 km (37% elektrificirano, a 11% s dvostrukim kolosijekom). Najznačajnija su željeznička čvorišta Zagreb i Vinkovci.

LNG terminal s otpremnim plinovodom Zlobin–Omišalj, otvoren 2021, Hrvatskoj jamči energetsku stabilnost i sigurnost opskrbe plinom.

Most dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku, izgrađen 2002, postignuće hrvatskoga građevinarstva.

Termomont d.o.o. u Puli, jedno od brodogradilišta malih brodova.

Brodogradnja u Hrvatskoj ima bogatu tradiciju. Po tonaži izvezenih brodova velika brodogradilišta u Splitu, Rijeci i Puli bila su u 1960-im i 1970-im među vodećima u svijetu. U novije vrijeme bolje rezultate ostvaruju manja jadranska brodogradilišta (npr. Betina na Murteru, Vela Luka na Korčuli, Solin, Kaštel Sućurac, Rab, Šibenik) te u unutrašnjosti (npr. Čakovec i Zagreb), u kojima se izrađuju brodovi za nautički turizam i obalnu plovidbu.

Duž hrvatske obale postoji oko 350 luka i pristaništa, a u međunarodnom trgovačkom prometu sudjeluju luke Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Po strateškom položaju i lučkom prometu izdvaja se luka Rijeka. Povezanost otoka s obalom održava se trajektnim i brodskim linijama, koje djelomice povezuju i hrvatsku obalu s talijanskom. Najvažnija je luka na unutrašnjim plovnim putovima Vukovar na Dunavu.

Od zračnih luka u međunarodni su promet uključene one u Zagrebu, Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Osijeku te one na otocima Braču i Krku (Rijeka).

Za prijenos nafte izgrađen je sustav Jadranskoga naftovoda (JANAF), koji povezuje naftni terminal Omišalj na otoku Krku s hrvatskim rafinerijama u Rijeci i Sisku (sirovu naftu prerađivala je do 2022), a ima i ogranke prema susjednim zemljama. Ukupna je duljina naftovoda 780 km, od toga je 631 km u Hrvatskoj.

Rijeka, najveća hrvatska luka. U snažno lučko i industrijsko središte razvila se potkraj 19. st. zbog prirodnih uvjeta (dubina mora) i prometnih veza sa zaleđem.

Zagrebački velesajam, tradicionalna međunarodna smotra gospodarskih postignuća. Održava se od 1909, a na sadašnjoj lokaciji od 1956. Tijekom godine na lokaciji se održavaju specijalizirani sajmovi i izložbe.

Telekomunikacijska mreža u potpunosti je digitalizirana i najmodernija je u jugoistočnoj Europi. Telekomunikacijsko je tržište liberalizirano, s nekoliko operatera u fiksnoj i mobilnoj telefoniji. Pristup internetu 2021. imalo je 86% kućanstava, što je ispod prosjeka EU-a, ali iznad nekih država članica.

U vanjskotrgovinskim odnosima Hrvatska uvozi više proizvoda nego što ih izvozi, no u posljednje se vrijeme razlika između izvoza i uvoza postupno smanjuje. U 2021. izvezeno je proizvoda u vrijednosti 18,4 milijarde eura, dok ih je uvezeno u iznosu od 28,4 milijarde eura. Hrvatska najviše proizvoda izvozi u Njemačku, Italiju, Sloveniju, BIH, SAD i Srbiju, a najviše uvozi iz Njemačke, Italije, Slovenije, Mađarske i Austrije.

U uslužnim djelatnostima najveći udio ima turizam te uz njega vezane usluge. Od uslužnih djelatnosti najveći promet ostvaren je u malim i srednjim poduzećima, a u velikim poduzećima još je uvijek najviše zaposlenih.

Europski fondovi

Članstvom u Europskoj uniji Hrvatska je postala korisnicom sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, koji su uvelike pridonijeli održivomu gospodarskomu napretku i kontinuiranomu socijalnomu razvoju. U proračunskom razdoblju 2014–20. Hrvatska je kroz Europski fond za regionalni razvoj, Europski kohezijski fond, Europski socijalni fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo od raspoloživih 10,7 milijarda eura do travnja 2021. ugovorila 12,51 milijardu eura, odnosno 117%.

Revitalizacija utvrde sv. Mihovila u Šibeniku jedan je od projekata izvedenih sredstvima iz operativnoga programa EU-a Konkurentnost i kohezija. U Šibeniku je sredstvima iz programa uređena i utvrda Barone, obala Kanala sv. Ante, a dovršuje se uređenje utvrde sv. Ivana.

Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana sredstvima iz operativnoga programa EU-a Konkurentnost i kohezija realizirala je projekt opreme dnevnih bolnica i dnevne kirurgije.

Temeljno polazište za optimalnu raspodjelu i učinkovitu uporabu EU fondova u okviru financijskoga razdoblja 2021–27. predstavljaju Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030 (NRS 2030) i Nacionalna klasifikacija statističkih regija 2. razine (NUTS 2). Strategijom se za sljedeće desetljeće predlažu četiri razvojna smjera (održivo gospodarstvo i društvo, jačanje otpornosti na krizu, zelena i digitalna tranzicija te ravnomjeran regionalni razvoj), dok se novom podjelom Hrvatske prema NUTS-u 2 (Panonska Hrvatska, Jadranska Hrvatska, Grad Zagreb i Sjeverna Hrvatska) odražava stvarna razvojna potreba hrvatskih regija i omogućuje njihov ujednačen razvoj.

U dugoročnom proračunu Europske unije 2021–27, koji s instrumentom »EU sljedeće generacije« za oporavak od posljedica COVID-19 pandemije iznosi 1,85 bilijuna eura, Hrvatska je osigurala 24,2 milijarde eura, od čega će se za financiranje reformi i ulaganja u oporavak i otpornost gospodarstva izdvojiti 9,6 milijarda eura, odnosno 6,3 milijarde bespovratnih sredstava i 3,6 milijarda eura za povoljne zajmove. Iz financijske omotnice Višegodišnjega financijskog okvira Hrvatskoj je za provedbu kohezijske politike na raspolaganju 9,6 milijarda eura, a za zajedničku poljoprivrednu politiku 4,7 milijarda. Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021–23, kao preduvjetom za sredstava iz Europskoga mehanizma za oporavak i otpornost, Hrvatska će raspoloživu financijsku potporu reformama i ulaganjima usmjeriti u javnu upravu i pravosuđe, zdravstveni sustav, tržište rada i socijalnu zaštitu. Ulagat će se i u jačanje konkurentnosti, zelenu tranziciju, prometni sustav, poljoprivredu, turizam, a planira se i obnova od potresa te jačanje energetske učinkovitosti. Za Hrvatsku će u sljedećih deset godina EU fondovi biti pokretač ubrzanoga razvoja i jačanja gospodarstva i kroz ubrzanu digitalizaciju, ekološku tranziciju te usvajanje novih tehnologija.